Sipa
lat. Sepia officinalis
Sipa
Naša obična sipa (Sepia officinalis) naraste do 60 cm i postigne težinu nešto preko 3 kg. Živi u Mediteranu i istočnom Atlantiku, a svojom prisutnošću brojna je u svim primorskim zemljama Europe. Sipe su uvijek bile mistična bića zbog svog blago rečeno čudnog izgleda, a osim liganja ni jedno drugo biće ne podsjeća na njih. Nitko na ovome svijetu nije sličan glavonošcima, jer su oni posebna grana evolucijskog toka koji je završio neobičnim stvorenjima.
Zanimljivo je da sipe imaju čak tri srca, od kojih svako ima svoju ulogu. Dva služe za dovođenje kisika iz škrga, dok ono preostalo služi za dotok krvi u tkivo. Njena krv ne sadrži hemoglobin već hemocijanin, koji koristi proteine na bazi bakra. Zato je njezina krv modre boje a ne crvene kao kod većine drugih bića (ovo se naravno odnosi i na ostale glavonošce). Zbog korištenja proteina bakra u krvi umjesto željeza, krv joj mora cirkulirati brže da bi nadomjestila loše vezanje kisika na “bakreni” protein.
Energetska i nutritivna vrijednost
Energetska vrijednost 100g svježe sipe iznosi 72 kca l/ 301 kj
od toga sadrži 0,8% ugljikohidrata, 1,4% masti i 14% proteina.
Poput drugih plodova mora, sipa je puna vitamina B i nekih drugih. Sadrži: vitamin A, C, niacin, riboflavin, B6, B12 i folnu kiselinu. Njegov bogatstvo utječe na mineralni sastav ove mliječne glavobolje: kalcij i magnezij, željezo, fosfor, kalijev, natrij, cink, bakar, mangan i selen.
Sipa sadrži i vrijedne nezasićene masti, kao što su eikosapentaenoična (EPA) i docosahexaenoična (DHA) masna kiselina. Ove tvari imaju važnu ulogu u smanjenju rizika od srčanih bolesti normaliziranjem visokog krvnog tlaka, smanjenjem triglicerida u krvotoku, sprječavanju zgrušavanja krvi i začepljenja arterija.
